Home POGLEDI SKRIVENA ISTORIJA: TITO JE SAHRANJEN DVA PUTA- EVO ŠTA SE DOGODILO..

SKRIVENA ISTORIJA: TITO JE SAHRANJEN DVA PUTA- EVO ŠTA SE DOGODILO..

664
0
SHARE

Već koliko narednog četvrtog maja 2020. godine navršiće se četrdesetogodišnjica smrti vrhovnog komandanta Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, kao i doživotnog predsednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita.

Bezmalo isto toliko vremena u javnosti nesmanjenim intenzitetom opstojavaju brojne dileme, kontradiktorni stavovi, dijametralno različite istorijske ocene, ali i beskrajno maštovite i često sasvim besmislene teorije zavere u vezi sa identitetom, bitnim momentima iz života, datumom i uzrocima smrti, mestom, načinom, pa čak i brojem sahrana “najvoljenijeg sina naših naroda i narodnosti”…

 

Javnost, međutim već decenijama ponajviše intrigira neobičan i krajnje neočekivan izostastanak ideološkog obeležja na grobnom mestu predsednika Josipa Broza Tita.

I tako dolazimo i do, za mnoge, veoma zanimljive i “misteriozne” “Kuće cveća” koja se nalazi u kompleksu reprezentativnog i po mnogo čemu izuzetnog prestoničkog Muzeja Jugoslavije.

U središtu samog zdanja nalazi se sarkofag impozantnih dimenzija, izrađen od belog venčačkog mermera, težak čak devet tona, ispod koga se nalaze posmrtni ostaci doživotnog predsednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita.

Na sarkofagu se, takođe, mimo svih očekivanja, nalazi samo krajnje jednostavan i koncizan natpis koji glasi:

“Josip Broz Tito 1892-1980.”

I tu, u očima teoretičara zavere, počinje pravi pravcati zaplet.

Na ovom mestu je važno ukazati i na to da je Josip Broz Tito, tokom višedecenijskog perioda, uz puno saglasje i angažovanje svojih saradnika, veoma minuciozno i temeljno izgrađivao kult sopstvene ličnosti što je bilo manifestovano brojnim aktivnostima, podizanjem spomenika, imenovanjem ustanova, preduzeća, ulica, trgova i gradova, uspostavljanjem “Štafete mladosti” i sveopštom idolatrijom jednog predsednika Republike koja je pretila da preraste u svojevrsno obožavanje sasvim izvesno smrtne osobe.

Zamenivši 1945. godine monarhiju Republikom, Jugosloveni se, izgleda, u poratnom razdoblju nisu uspeli ili nisu želeli odreći i fenomena “vladara”, ovoga puta bez prestola, nekakvog doživotnog predvodnika i ideologa što su sve videli ili učitali u ličnost Josipa Broza Tita.

No, vratimo se iznova izostanku upravo tog “misterioznog”, očekivanog i podrazumevanog ideološkog obeležja na predsedničkom sarkofagu.

 

Naime, izvor svih “dilema” i “misterija” nalazi se u činjenici da se, mimo svakog očekivanja, na Titovom grobnom mestu, avaj, nigde ne nalazi petokraka! Drugim rečima, kako se uopšte moglo desiti to da na grobu tog “arhidiktatora, ortodoksnog komuniste i srbomrsca” nema petokrake?!

I tako smo svi došli u situaciju da bezmalo od samog dana predsednikove sahrane, a to je bio 8. maj sada već daleke 1980. godine, isuviše često kroz medije i publikacije budemo obasipani najrazličitijim i najbesmislenijim teorijama zavere kojima je nedovoljno upućenoj javnosti “razotkrivana misterija” izostanka ideološkog obeležja na Titovom grobu pod kojim je on ostvario jednu od najznačajnijih i svakako najkontroverznijih državničkih karijera tokom druge polovine prethodnog veka, i to u regionalnim, evropskim i svetskim okvirima.

Ukoliko samo na čas po strani ostavimo sve te teorije zavere i tumačenja samozvanih znalaca, a pažnju posvetimo isključivo istorijskim izvorima i činjenicama doćićemo do sledećeg krajnje jednostavnog i istinitog odgovora na pitanje zašto na predsedničkom sarkofagu u “Kući cveća” u Beogradu nećemo pronaći nikakvo ideološko obeležje, pa ni drugu Titu toliko blisku petokraku.

Kako bismo odgonetnuli ovu u nauci nepostojeću dilemu i “misteriju” potrebno je da se podsetimo toga da je još 1960. godine, tokom boravka u SAD u nameri da prisustvuje zasedanju Generalne skupštine UN, drug Tito izrazio želju da poseti Eleonoru, udovicu predsednika Franklina D. Ruzvelta, kako bi u vrtu njihove porodične kuće u kome je bio sahranjen američki šef države iz perioda Drugog svetskog rata njemu i odao počast.

O toj poseti, osim zvaničnih pisanih izveštaja članova jugoslovenske delegacije i brojnih medijskih izveštaja, na posebno zanimljiv i dragocen način svedoči i izuzetan žurnal u produkciji “Filmskih novosti”, nekada jugoslovenskog, a danas prebogatog srpskog nacionalnog arhiva dokumentarnog filmskog materijala.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here