Davno sam napisao tekst da je inspiracija za stvaranje EU došla iz SAD. One imaju svoje interese, kontrolu i usmjeravanje politike u EU od njenog nastanka pa do današnjih dana.
Svakako da su i sve njene članice svaka na svoj način i u obimu koji omogućuje njihova snaga i položaj, ostvarivale i ostvarju svoje interese.
U ovom tekstu pridjev „američki“ koristim za malobrojni a svjetski centar moći koji kontroliše SAD, Englesku, NATO, veći dio Vatikana i Izraela… Oni su majstori da naprave problem drugima i da budu „pozvani“ da ga riješe, da razbole pa da liječe.
U obe ove radnje oni uzimaju novac od svojih „partnera“. I tu je njihova specijalnost. Ne mogu da podnesu da neko drugi od njih uzima novac. Tako se ponašaju zato što smatraju da su daleko najpametniji, posebni, izuzetni.
Ostali nisu vrijedni ni dostojni da budu ni blizu njih u smislu pravednog i poštenog odnosa. Oni su majstori za obmanu, prevaru, laž, a sve prikazujući da rade za tuđe, „tvoje“ dobro.
Ovim tekstom želim da potkrijepim svoju tvrdnju iznesenu na dan potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, da je on, Vašingtonski sporazum geostrateška skretnica u političkom i ekonomskom smislu .
Taj sporazum je neuporedivo značajniji, sa većom težinom i posljedicama nego što se u javnosti može čuti. Pripreme za sporazum su bile temeljne i dugotrajne.
Jedna od etapa u pripremi, kao što sam pisao, jeste ponuda Aleksandru Vučiću da bude lider u regionu, kako bi za njih (američki centar) odigrao ulogu sličnu onoj kao što je svojevremeno odigrao Broz (između ostalog stvaranje pokreta nesvrstanih, koji je imao zadatak da zaustavi približavanje mnogih zemalja, budućih članica nesvrstanih, SSSR-u koje su tada blagonaklono gledale na njega).
Mini Šengen u kojem će Vučić imati lidersku ulogu biće zapravo američka firma koja će im donositi ogroman novac, a biće i značajna u geopolitičkom smislu.
Srbija je jedna od najbogatijih zemalja u svijetu po bogatstvu ruda metala. Vašingtonski sporazuma je početna osnova za proces bagatelne rasprodaje svega onoga što vrijedi u Srbiji a kroz mali Šengen i u regionu.
Kada je ekonomski momenat u pitanju oni ne idu na slijepo. Srbija je svojevremeno imala kvalitetne firme koje su se bavile geološkim istražnim radnjama, iza kojih su ostale mape koje… te firme su smišljeno ugašene a želja nekih Srba prije nekoliko godina da se ponovo otvore takve firme sa ljudima koji su znali taj posao, hladno je odbačena u ministarstvu i vladi.
Drina je ogroman hidropotencijal. Na njenom toku može se izgraditi serija hidrocentrala, faktički na svakih petnaestak kilometara. Firme iz Italije i Njemačke bile su spriječene da uđu u takvu investiciju. Ko je „bacio oko“ da to radi i pod kakvim uslovima?
Mislili su oni i na izvoz sirovina i uvoz svojih proizvoda zato i daju kredite nama da izgradimo autoputeve koji idu sve do luka na Jadranu. O Vojvodini i proizvodnji zdrave hrane sada neće biti riječi.
I ništa nije crno-bijelo. Za Srbiju i narod potrebna su nova radna mjesta, potrebni su i autoputevi. Ali, da li se može bolje? Šta ćemo ostaviti našim pokoljenjima ako budzašto prodamo naša i njihova prirodna bogatstva?
