U januaru 2017. u diplomatskim krugovima Zapadnog Balkana i u medijima pričalo se samo o jednom – o nepoznatom britanskom analitičaru i diplomatu koji se usudio u časopisu Foreign Affairs prekrojiti granice regije i iznijeti prijedlog da balkanske države, ponajpre one nastale na području nekadašnje Jugoslavije, odustanu od politike multietničnosti.
Da bi se postigla regionalna stabilnost, valjalo bi, ustvrdio je, uspostaviti Veliku Srbiju, Veliku Hrvatsku i Veliku Albaniju.
NJegovo je ime Timothy Less. Danas je vodeći istraživač u projektu za studije dezintegracije Centra za geopolitiku pri Sveučilištu u Kembridžu. Nastavio je i svoj rad kao direktor agencije Nova Evropa, koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Evropi.
Prije toga proveo je deset godina radeći kao analitičar i diplomata u Ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije, a vodio je, između ostaloga, britanski konzulat u Banjoj Luci.
Lesov interes usmjeren je osobito na Bosnu i Hercegovinu i na pitanje njezina opstanka kao države.
Na pitanje misli li i danas ono što je prije četiri godine iznio u eksplozivnom članku, da bi granice na Balkanu trebalo prekrojiti, odgovara da nije promijenio mišljenje:
„Balkan je opterećen neostvarenom željom Srba, Albanaca i ostalih da uspostave nacionalne države i neće biti trajnog mira ni bilo kakvog stvarnog razvoja dok se ta težnja ne ispuni’’, rekao je u intervjuu Globusu.
U međuvremenu se iz slovenačkih krugova pojavio kontroverzni non-pejper o promjeni granica, u kojem se polazi od pretpostavke da će Balkan biti “paraliziran” ne riješi li stvarne probleme.
A stvarni problem jest etničko pitanje, smatra Les.
* Kako komentirate najnoviji radikalni plan za prekrajanje granica Zapadnog Balkana – non-pejper koji je, navodno, sastavio slovenački premijer Janez Janša? Je li to bio samo probni balon, i čiji?
– Nemamo puno čvrstih dokaza, ali iz mog čitanja situacije – LJubljana je odlučila staviti ideju prekrajanja granica na stol jer je kao bliski susjed zabrinuta zbog paralize u regiji i vjeruje da se nešto mora poduzeti. Za razliku od prethodnih međunarodnih pokušaja da
se “popravi” Balkan, koji su izbjegavali stvarne probleme i koji su zato propali, LJubljana vjeruje da je došlo vrijeme da se riješi osnovni uzrok posustalosti u regiji. To znači da se treba suočiti s neusklađenošću etničkih i političkih granica te s neispunjenim zahtjevom Srba, Hrvata i Albanaca za nacionalnim državama.
Problem s kojim su se Slovenci suočili, kao i svi koji su postali dio ove rasprave, jest to što je pomicanje granica na Balkanu tabu-tema među liberalnim elitama u Zapadnoj Evropi, što znači da je LJubljana morala ići oprezno.
Siguran sam da je zato Slovenija stavila svoj prijedlog u političku domenu u obliku anonimnog non-pejpera koji bi testirao međunarodno mišljenje, no koji bi mogao biti odbačen ako bi stvorio negativne političke reakcije – što se, naravno, dogodilo.
* Mislite li da je ovaj plan mogao imati veze s mađarskim teritorijalnim interesima?
– Sumnjam da bi Slovenija poslala non-pejper u Brisel a da prethodno nije saslušala ostale dionike Zapadnog Balkana, ne samo Mađarsku nego i druge članice EU iz šire regije, te dobila potporu za tu ideju. Međutim, sumnjam da je podrška Mađarske nadahnuta iredentizmom jer Orbánova Vlada nije pokazala interes za prilagodbom vlastitih, mađarskih granica.
