Jedan od prvih i najljepših opisa Kosovskog zavjeta donosi Dubrovčanin Ludovik Crijević Tuberon, povjesničar iz 15. stoljeća. Čak je i on, kao katolički svećenik ostao zadivljen pred čašču i hrabrosti Lazarovih junaka i divio im se iako su po vjeri bili mrski mu šizmatici. Šta bi Tuberon rekao danas da vidi Vučićeve junake? Marka Đurića i Srpsku listu?
U rano ljeto 1389. godine Srbiji se približavala najveća sila koju je svijet do tada vidio. Strašno Osmansko carstvo za koje je cijela Evropa vjerovala da je nepobjedivo. I kako su car Lazar i Miloš Obilić reagirali? Nisu se poturčili, nisu se poklonili, niti Muratu ponudili podjelu Kosova, nego su Murata podjelili na pola, od učkura do bijelog grla.
Iz perspektive današnjeg sebičnog i kukavičkog čovjeka zapada Kosovski zavjet se čini apsurdan, ali iz perspektive Kosovskog zavjeta apsurdno je zapadnjačko društvo. Društvo izgrađeno na hedonizmu, egoizmu, konzumerizmu, bjesmoučnom sticanju materijalnog… pare, droga, alkohol, shoping, jeftina zabava i sex su vrijednosti sa kojima Zapad pokušava popuniti svoju prazninu.
Ali ta praznina je duhovna i ne puni se dupetom Kim Kardašijan. Ne puni se kokainom. To su samo anestetici i sedativi koji obuzmu mozak da zaboravi koliko mu je život jadan i prazan.
Imao je i car Lazar deset takvih guzara kao Kim. Nije bio neki isposnik koji se zgrčio od skrušenosti, ali je znao prioritete. Duhovno, pa materijalno. Ljubav i znanje, pa zabava. Iznad svega žena, porodica, narod i zemlja. Bilo je i tada napijanja i sexa, ali im nisu bili smisao života, nego periodi oduška pred nove životne bitke.
Najbolje stvari u životu ne mogu se opisati riječima. Ne mogu se izraziti u dolarima.
Zašto car Lazar nije pristao na podjelu Kosova sa Turcima i rekao da je mir najvažniji? Kakav mir? Za koga? Za nova partijska zapošljavanja? Za udaranja po nosu na splavovima?
Za posebno odjeljenje u vrtićima u kojem će biti transrodna djeca? Za još Zadruga i Parova? Za dečka Aleksandre Bursač koji šalje poruke Anđeli Veštici? Za debilnu opziciju željnu vlasti koja bi u svemu bila još gora i servilnija od ovih sadašnjih?
Ovoj i ovakvoj Srbiji ne treba mir nego rat! Rat sa svim manama i slabostima srpskog društva koje je svakim danom sve bolesnije od bolesti koja dolazi sa Zapada. Indijanci su to zvali vetiko – virus zla.
Ako neko hoće uzeti moju dušu, ja ne mogu žrtvovati dušu da me pusti na miru. Kosovo je duša Srbije. O kakvom miru priča onaj koji je prodao i predao svoju dušu? Ne živi čovjek samo od kruha kaže Isus. Ni od Zadruga i Parova.
Srbi su Albancima ponudili najviše što je ikad iko ponudio otimaču njegove zemlje. I to ne neke nevažne kao Foklandi nego najsvetije. Više od autonomije, manje od nezavisnosti. U svim općinama gdje Albanci čine većinu imali bi potpunu vlast bez da se za išta pita Beograd. Od toga ne može više.
Nikad ni jedan srpski državnik nije preživio svoje greške u vezi Kosova, pa neće Vučić. NJegova vladavina procjenjuje se samo po jednom: da li će izdati Kosovo? I samo po tome će ga pamtiti, a ne po tome koliko je „Lindi“ otvorio po Srbiji.
