Izjava predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da će pobijediti SPC na predstojećim izborima i tako „završiti posao“ deo je priče koju forsira vlast da Crkva želi da učestvuje u politici i opasna zamjena teza.
Ideja da su izbori referendum o Crkvi je besmislena i bogohulna, kaže za Sputnjik politikolog Srećko Crnogorac.
Đukanovićeve izjave, ističe Crnogorac, predstavljaju ignorisanje narodne volje, bilo da su iskazane na impresivnim protestnim litijama, koje su fenomen bez premca u crnogorskoj istoriji, bilo da je dokazana istraživanjima javnog mjenja.
Crnogorac, koji je pored ostalog i član Kraljevskog instituta za spoljne odnose iz Londona (Četam haus), nema dilemu da je Đukanović sintagmom „završiti posao“ možda i nesvjesno dao najbolji i najjezgrovitiji opis, kako kaže, skandaloznog Zakona o slobodi vjeroispovjesti koji obećava da sprovede.
Iz njegove vizure, to zaista jeste tek jedan „posao”, i to – „posao ekstrakcije resursa iz crkvene imovine koja je crkvenim i narodnim trudom nastajala i branjena vjekovima“, primjećuje naš sagovornik.
„Samo najnaivniji vjeruju da je Đukanovićeva namjera državnička ili nacionalna. Riječ je o totalitarnoj pretenziji nekolicine porodica, koje su kidnapovale državne institucije i bespravno otuđile dobra koja pripadaju svima.
Narod Crne Gore štedi u njihovim bankama, školuje djecu na njihovim univerzitetima, prisiljen je da se liječi u njihovim bolnicama, kupovaće struju iz njihovih elektrana, ali,
međutim – ide u crkve koje nisu njihove. To je suština spora, i sva Đukanovićeva neubjedljiva retorika to ne može prikriti“, navodi Crnogorac.
Izbori ne mogu biti referendum o Crkvi
Naš sagovornik ukazuje da se predstojeći parlamentarni izbori u Crnoj Gori pored ostalog mogu smatrati svojevrsnim ispitom vjere za crnogorske građane, ali da istovremeno nema, niti može biti govora da je u pitanju referendum o Crkvi – tj. zajednici koju je prije dvije hiljade godina stvorio sâm Gospod, što je, kako ocjenjuje, besmislena i bogohulna ideja.
On posebno ukazuje na opasnu zamjenu teza koju forsira vlast u Podgorici da je Crkva ta koja se odlučila na „ulazak u politiku”, te da želi da učestvuje u političkoj borbi, ali napominje da se Crkva jeste odlučila da, demonstrirajući krajnje dostojanstvo, stavi do znanja da će braniti svetinje koje prvenstveno pripadaju onima kojima su posvećene.
„Ovo pitanje je u centar političkog života postavio Đukanović, u pokušaju da produbi neprirodnu i dugoročno neodrživu podjelu koju je izazvao, ne bi li mobilisao podršku poslednjeg sloja koji mu je ostao odan – sloja neukih i pseudointelektualnih.
Mitropolija crnogorsko-primorska ima nesumnjiv kontinuitet koji datira od njenog osnivanja od strane Pećke patrijaršije, kao što njena nezavisnost i status cetinjskih vladika kao egzarha pećkoga trona za vrijeme otomanske okupacije, datira od ukidanja Patrijaršije od strane Turaka.
Ujedinjenje Cetinjske, Karlovačke i Beogradske mitropolije u jedinstvenu crkvu po stvaranju Kraljevine SHS, doživljeno je od strane cjelokupnog tadašnjeg svještenstva kao obnova Pećke patrijaršije. Stoga je status Mitropolije zaista unutrašnje pitanje crkvene organizacije, a sve drugo samo odraz nebrojeno puta odbačene etnofiletističke jeresi“, decidan je Crnogorac.
Crnogorac je takođe uvjeren da Zakon o slobodi vjeroispovjesti kojim je izvršen atak na moderno shvatanje nepovredivosti vlasništva i suspendovana sekularna priroda države, što je na tlu Evrope akt nečuven od Vestfalskog mira – ne može opstati.
Takozvana CPC nikada neće biti autokefalna
