„Pošto je tužilac svoj nastup izveo u crkvi, koja je mjesto za vjersku službu, Sud zauzima stanovište da se intervencija (državnih organa reda) može smatrati legitimnom zaštitom prava trećih strana.“
Takvi postupci bi trebalo da su nezakoniti, ali izgleda da nisu. Nepošten odnos vodi daljem zaoštravanju – muslimane su na sudu ismijali kad su se požalili na Šarlijeve skaredne karikature, ali kad Jevreji podnesu tužbu, skoro uvijek se presuđuje u njihovu korist.
Stoga u Francuskoj (i ostatku Zapada) nije ostalo skoro ništa od slobode izražavanja, i Makronova izjava da bi Šarlijeve karikature trebalo slaviti kao znak Liberté zvuči izrazito dvolično i pogrešno, kao kad je DŽordž Buš rekao „Mrze nas što živimo slobodno“.
Kao so na ranu, poslije ovog Makronovog odobrenja, počelo se s nametanjem te Šarlijeve skarednosti svim muslimanima u Francuskoj. U školama je jedan čas posvećen obrazovanju djece o ovim pornografskim karikaturama.
Tvrdilo se (nemam načina da provjerim) da je ubijeni nastavnik na času pokazivao ovu karikaturu Muhameda, i da je navodno pokazao još jednu, prethodno rekavši učenicima muslimanima da ako ih to vrijeđa mogu izaći iz učionice.
Mogu misliti kakva bi se kuka i motka digla da je učitelj predložio učenicima Jevrejima da izađu iz učionice. Uznemireni roditelji đaka muslimana otišli su u policiju da se žale. Učitelj je uložio protivžalbu zbog klevete.
Učitelja je nedugo potom ubio osamnaestogodišnjak čečenskog porijekla (koji je živjeo u Francuskoj od svoje šeste godine), i navodno mu otkinuo glavu, da bi ga istog trenutka ubila policija. Uslijedio je talas panike u Francuskoj, pri čemu su se Makron i Le Penova utrkivali u izjavama kojima se tražilo kažnjavanje muslimana.
Navodi se da su muslimanski ekstremisti napali vjernike u crkvi u Nici i ubili troje ili četvoro. Jedan radikalni francuski internet portal nazvao je ovo operacijom pod lažnom zastavom, čiji je cilj da se ljudi terorom prisile da prihvate novo zaključavanje.
Moguće da je to bila operacija pod lažnom zastavom, jer s muslimanske strane niko nije prihvatio odgovornost, a uz to francuska tajna služba poznata je po tom da ubija one koje je prethodno poslala da izvrše čin. Ubistvo mladog Čečena uklapa se u takav scenario.
Sljedeći teroristički čin, pucanj na grčkog pravoslavnog sveštenika u Lionu, takođe je pripisan krvožednim muslimanima, dok se nije otkrilo da je počinilac drugi pravoslavni monah, usljed neraščišćenih ličnih računa. Potom je napad u Lionu prekriven velom zaborava.
Makron je zatvorio sve crkve u Francuskoj. Izgleda da je francuska vlada htjela da stvori okruženje za vjerski rat hrišćana i muslimana. Još mračniji je razlog zbog kog su čečenski pobunjenici/teroristi dovedeni u Francusku, kao i prognanici/teroristi iz Sirije, Libije i Avganistana, učesnici krvavih građanskih ratova u svojim zemljama. Oni su izvjesno bili opasni.
Zna se da je engleska obavještajna služba koristila libijske izbjeglice sumnjivog životopisa radi miješanja u unutrašnje poslove Libije, i da su dvojica terorista, Salman i Hašem Abedi, pobjegla iz Libije uz pomoć engleske vlade brodom engleske mornarice (HMS Enterprise), da bi 2017. u Mančesteru izvršili teroristički čin u kom je stradalo i ranjeno mnogo ljudi. Zna se da su Rusi od Engleske i Francuske tražili izručenje Čečena osumnjičenih za terorizam, i da su bili odbijeni.
Teško je vjerovati da su ovi tvrdokorni teroristi dovedeni u Zapadnu Evropu iz humanitarnih razloga ili s nadom da će postati uzorni građani. Vjerovatnije je da su dovedeni upravo radi stvaranja podzemne terorističke mreže s namjerom da strahom prisile stanovništvo na pokornost – kao virus korona, samo na drugi način.
